Prim.med.univ.dr Ljubomir Radovančević, dr.sci.

Psihijatar i sudski vještak 

          Zrinka Jančić vrlo stručno i vješto uvodi svoje klijente u stanja nehipnotičke regresije. Nakon psihosomatskog opuštanja svakog mišića i grupe mišića metodom po Jacobsonu, klijentu daje upute kako da uđe u transno ekstatično stanje, čime se otvaraju putevi dubljih prodora u nesvjesne regije psihike i oslobađa nesmetan tijek slobodnih asocijacija. Z. Jančić vodi klijenta kroz labirinte i sedimente prošlih iskustava jungovske kolektivne podsvijesti i individualnih empirijskih naslaga. Eventualna traumatska doživljavanja, davno potisnutih sjećanja, tako bivaju ponovno dozvana u predsvjesno i pod stručnim vodstvom, lišenih opasnosti, prorađena, te se pacijent oslobađa njihovih stega koje ga ometaju u punom življenju.

            Interpretacija koja se na kraju izvodi ponovnom proradom svega u transu proživljenoga, sada u budnom stanju klijenta, omogućava klijentu da postigne uvid u skrivene tajne svog bića, i tako riješen i oslobođen kreće dalje optimistički kroz život.       

            Auto sugestija kao počelo hipnoidnog djelovanja heuristički pomaže klijentu pronaći one puteve koji vode do blagotvornih utjecaja na vlastito duševno zbivanje i življenje.

            Zrinka Jančić je uspješno usvojila zasade psihodimanskih i mnogih drugih dalekoistočnih učenja, transakcijske analize, geštalt teraoije, te tradicionalnih staroindijskih tehnika energetskog prodora kroz meridijane i čakre. Obrazovana u Londonu, Zrinka Jančić je prošla i vlastitim putevima oslobađanja, kreiravši sama svoju skladnu ličnost lišenu nepotrebnih opterećenja i sposobna pomoći drugima u ozdravljivanju, samorealizaciji, integraciji, u bivanju sretnijim, kreativnijim, zrelijim, odgovornijim, svjesnijim, moćnijim za ljubav i reguliranje odnosa s obitelji, drugima i društvom.

            Nehipnotička regresija ili putovanje u dijelove svog ili prošlih života, metoda kojom se Zrinka, između ostalog bavi, ugodno je iskustvo za svakog sudionika. Prolazak kroz imaginarne i vjerojatno moguće ranije živote (za one koji vjeruju u reinkarnaciju-sigurno) te kao i za sve druge, predstavlja mogućnost rješavanja nesvjesnih sukoba i narušenih međuljudskih odnosa, okova koji ometaju normalan psihoetički, socijalni i spiritualni rast, razvoj i sazrijevanje, te stjecanje uvida u recentne životne probleme i situacije.

            Kao neposredan svjedok ove prakse mogu osobno potvrditi svu učinkovitost ovakvih seansi.

            Postseansna analiza otkriva terapeutkinju izvanrednog umijeća, a pomoć koju pruža klijentu je dragocjena u svakom pogledu. Čovjek nakon regresijske seanse ustaje osvježen kao da je četiri sata najdublje spavao, a činjenice koje potom otkriva čine mu svijet, život i bitak ljepšim i upotpunjenim važnim spoznajama o sebi i svojim, fantaziranim ili ne prošlim životima, putovanjima u traumatska ili evoluciona doživljavanja iz djetinjstva.

            Znalačkom psihološkom raščlambom višeg i nižeg jastva terapeutkinja majstorski smješta sve na svoje mjesto i na kraju klijent odlazi preporođen i sretan, obogaćen još jednom samospoznajom i hetero i auto-realizacijom svog bića na putu potpunog samoostvarenja.

            Vraćajući se unatrag, u prethodna z/bivanja i ranije vrijeme kao četvrtu dimenziju u spaciotemporalnoj zakrivljenosti, a u stanju tzv. počinka, ni polusna, ni budnosti, klijent se povlači zajedno s terapeutkinjom kaoja ga vodi iz stereotipnih mjesta u nova, koja dalje iznalazi sam pacijent. Tu klijent nailazi na lijepe doživljaje, ili pak frustracije, traume, prepreke,otpore, koje mu Z. Jančić pomaže otkloniti, jer su zajedno «unutra». Klijent se hvata puta obilježenog dominantnim točkama fiksacije. Specifično regresivno i hipnoidno stanje svijesti, suženo ili pak prošireno, omogućava da se dozovu izvjesne, afektivno strukturirane, uglavnom vizualne predstave, koje postaju disocirane, mogu izazvati sa svojom živošću plač klijenta, osjećaj radosti ili ustrašenosti.

            Postupkom nehipnotičke regresije, relaksacije i kratke hiperventilacije, Z.Jančić uvodi klijenta u jedno stanje reducirane somnolentnosti, te ga sugestivnim manevrima upućuje da krene svojim putem, nekada davno, možda transgeneracijski pređenim proživljavanjem. Tu se mogu otkriti čudesni susreti s minulim događanjima, ulogama, situacijama. Provjera gdje se klijent nalazi, koje je dobi, dobiva se sugestijom da pogleda svoje ruke ili noge, izjavi kako izgledaju, kako je trenutno obučen i gdje se nalazi. Zbog mogućnosti odlaženja u neproduktivne slijepe ulice iz kojih se dalje ne može, ili nema smisla ići po procjeni terapeuta, klijenta se vraća na ranije poznata mjesta, polazište – npr. alpske cvjetne livade ili neko drugo sigurno mjesto. Otuda kreće dalje novim labirintnim putem čuvajući Arijadninu (terapeutkinjinu) crvenu vunenu nit čije klupko Z. Jančić nikada ne ispušta iz ruku. Sve se događa spontano, finim, tananim uputstvima, ugodno baršunastog glasa kao linije vodilje iz mjesta u mjesto, od osobe do osobe, ako se klijent upliće u odnose ili luta solipsistički. Taj glas ga ispunjava sigurnošću i mitski ga vodi dalje. U stanju pojačane prijemčljivosti svome unutarnjem diktatu klijent se podvrgava putovanju u prostorno-vremenskom kontinuitetu, slijedeći meandre kolektivnog nesvjesnog uma, koji je briljantniji od individualnog svjesnog.

            Samo inicijalno induciran voditeljicom, kao drugom «persona grata» osobnošću, klijent sam iznalazi kamo će krenuti i što će doživjeti pod direkcijom svojih slobodnih asocijacija. Alternativno stanje svijesti jest karakterizirano samo u nehipnotičkoj regresiji slobodom odučivanja. Stupanj udaljenosti kretanja ovisi o otporima, ali i snazi ega, od blage hipersugestibilnosti do transnog stanja s kompletnim ulaskom u najzabitije kutke svega zaboravljenog, sada ponovno doživljenog i savladanog u smislu kritičnosti, uvida i iscjeljenja.